Pregled

Premda je rast realnog BDP‑a u prvom tromjesečju 2019. bio snažniji od očekivanoga, najnoviji pokazatelji upućuju na slabiji rast u drugom tromjesečju te umjereno povećanje u preostalom dijelu 2019. Indeksi ekonomskog raspoloženja tijekom posljednjih mjeseci dodatno su se pogoršali u državama europodručja, osobito u sektorima izloženima globalnoj trgovini. To je posljedica kontinuirane slabosti globalne trgovine u uvjetima kontinuirane globalne neizvjesnosti, na primjer opasnosti od eskalacije protekcionizma i mogućnosti neuređenog Brexita. Ti čimbenici nepovoljno utječu na izvozne narudžbe i očekivanja u vezi s proizvodnjom u sektoru proizvođačke industrije, a vjerojatno će i dalje ograničavati gospodarsku aktivnost u europodručju u kratkoročnom razdoblju. Istodobno je raspoloženje u uslužnom i građevinskom sektoru koji su usmjereni na domaće tržište posljednjih mjeseci otpornije, a stanje na tržištu rada i dalje se poboljšava. Ukupno gledajući, temeljni domaći čimbenici koji bi trebali podupirati gospodarski rast u europodručju, a to su vrlo prilagodljiva monetarna politika, rast plaća i stanovito fiskalno popuštanje, ostaju uglavnom nepromijenjeni. Osim toga, očekuje se da će se inozemna potražnja tijekom 2019. postupno oporavljati te davati snažan poticaj rastu u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja. Rast realnog BDP‑a trebao bi se smanjiti s 1,8 % koliko je iznosio u 2018. na 1,2 % u 2019., a zatim se u 2020. i 2021. povećati na 1,4 %. U odnosu na projekcije iz ožujka 2019. rast realnog BDP‑a za 2019. revidiran je malo naviše jer pozitivan utjecaj snažnijeg od očekivanog rasta u prvom tromjesečju znatno premašuje reviziju naniže rasta za sljedeća tromjesečja, uglavnom zbog stalne slabosti globalne trgovine. To upućuje na slabiji učinak prijenosa u 2020. Nadalje, projekcije za srednjoročno razdoblje revidirane su neznatno naniže.

Očekuje se da će inflacija mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) ove godine biti umjerenija i da će se nakon toga oporaviti te u 2021. dosegnuti 1,6 %. Zbog negativnih baznih učinaka i pretpostavki o blagom smanjenju cijena nafte inflacija cijena energije kratkoročno će se nastaviti smanjivati, a potom će se stabilizirati. Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane, poduprta predviđenim gospodarskim rastom, postupno će se povećavati. Istodobno će na cijene utjecati prošla povećanja troškova rada i oporavit će se profitne marže. U odnosu na projekcije iz ožujka 2019. zbog viših cijena nafte inflacija mjerena HIPC‑om za 2019. revidirana je neznatno naviše, a za 2020. neznatno naniže zbog naglašenijeg pada krivulje pretpostavki o cijeni nafte. Inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane za kratkoročno razdoblje revidirana je blago naniže zbog slabijih ostvarenja^[1].

1 Realno gospodarstvo

Realni BDP europodručja ponovno je porastao u prvom tromjesečju 2019., što je donekle posljedica nekih privremenih povoljnih čimbenika (vidi Grafikon 1.). Povećanje rasta realnog BDP‑a s 0,2 %, koliko je iznosio u četvrtom tromjesečju 2018., na 0,4 % u prvom tromjesečju 2019. djelomično je povezano s djelovanjem specifičnih čimbenika koji su privremeno povećali njegov rast. Neke su države imale koristi od naglog povećanja inozemne potražnje povezane s iznimno snažnom uvoznom potražnjom iz Ujedinjene Kraljevine u očekivanju prvotnog datuma Brexita. Osim toga, u Njemačkoj je osobna potrošnja ponovno snažno porasla, uz naglo povećanje broja registriranih privatnih automobila nakon prekida proizvodnje u drugoj polovici 2018. Osobnu potrošnju poduprle su i fiskalne mjere koje su stupile na snagu u prvom tromjesečju te se očekuje da će imati i najveći utjecaj u istom tromjesečju. Blage vremenske prilike u nekim državama pogodovale su građevinarstvu. U Italiji je snažniji rast bio posljedica stanovitog oporavka prerađivačke djelatnosti nakon naglog pada krajem 2018. povezanog s politikom.

Pokazatelji upućuju na slabljenje kratkoročnog rasta nakon relativno snažnog rasta u prvom tromjesečju. Indeks ekonomskog raspoloženja koji sastavlja Europska komisija posljednjih mjeseci nastavio se općenito smanjivati i približava se dugoročnijem prosjeku, što je zabilježeno u većini država europodručja. Njegovo smanjenje uglavnom je posljedica daljnjeg pogoršanja raspoloženja u sektoru prerađivačke industrije, potaknutog nepovoljnijom procjenom postojećih narudžbi i manje optimističnim očekivanjima u vezi s proizvodnjom. Čini se da je to posljedica kontinuirane slabosti globalne trgovine te utjecaja neizvjesnosti, osobito one povezane s globalnim trgovinskim sporovima i Brexitom. Za razliku od toga, raspoloženje u uslužnom i građevinskom sektoru koji su usmjereniji na domaće tržište posljednjih mjeseci ostalo je uglavnom nepromijenjeno, a i potrošačko raspoloženje i dalje je prilično otporno. Nedavna kretanja indeksa PMI (engl. Purchasing Managers’ Index) potvrđuju te razlike među sektorima, pri čemu podatci o proizvodnji ostaju daleko ispod praga nultog rasta na razini 50, dok su indeksi povezani s uslužnim i građevinskim sektorom iznosili znatno više od 50. Ukupno gledajući, najnoviji pokazatelji upućuju na slabljenje rasta u drugom tromjesečju, uglavnom u Njemačkoj i Italiji, što je djelomično posljedica slabljenja utjecaja privremenih povoljnih čimbenika u prvom tromjesečju.

U osnovnoj projekciji za srednjoročno razdoblje pretpostavlja se postupan nestanak globalnih nepovoljnih čimbenika, što će omogućiti ponovno jačanje temeljnih čimbenika koji podupiru gospodarski rast u europodručju (vidi Tablicu 1.). U osnovnoj projekciji pretpostavlja se uređen izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije te da će se trenutačna razina neizvjesnosti glede budućnosti globalne trgovine postupno normalizirati, a osobito da osim već najavljenih neće biti dodatnih protekcionističkih mjera. S nestankom tih nepovoljnih utjecaja ojačat će djelovanje više povoljnih temeljnih čimbenika. Pretpostavlja se da će monetarna politika ESB‑a ostati vrlo prilagodljiva i da će se njezin učinak i dalje prenositi na gospodarstvo. Kreditiranje nefinancijskog privatnog sektora pred kraj projekcijskog razdoblja trebalo bi umjereno jačati potaknuto niskim kamatnim stopama i povoljnim bankovnim uvjetima kreditiranja i za kućanstva i za nefinancijska društva. Dinamici osobne potrošnje također će pridonijeti manja potreba za razduživanjem u različitim sektorima. Rastu osobne potrošnje i ulaganjima u stambene nekretnine pogodovat će i sve veći rast plaća i neto bogatstva te smanjenje nezaposlenosti. Očekuje se da će na izvoz europodručja povoljno utjecati predviđeni oporavak inozemne potražnje. Naposljetku, očekuje se da će fiskalna politika tijekom cijelog razdoblja biti blago ekspanzivna (vidi Odjeljak 3.).

Međutim, slabljenje utjecaja nekih povoljnih čimbenika dovelo bi do usporavanja rasta pred kraj projekcijskog razdoblja. Iz tehničkih pretpostavki proizlazi da će nominalne kamatne stope ostati niske, ali da će tijekom projekcijskog razdoblja umjereno rasti. Poslovna ulaganja u projekcijskom razdoblju trebala bi znatno oslabjeti zbog dugotrajnog niskog poslovnog pouzdanja i prestanka nekih poreznih poticaja. Očekuje se da će se i zaposlenost u srednjoročnom razdoblju usporavati zbog sve snažnijeg utjecaja manjka ponude radne snage u nekim državama te visokih troškova plaća.

Rast realnog raspoloživog dohotka trebao bi se intenzivirati u 2019. te potom smanjiti u 2020. i 2021. Jačanje u 2019. posljedica je većeg rasta nominalnog raspoloživog dohotka i slabljenja inflacije potrošačkih cijena. Očekuje se da će na rast realnog dohotka u 2020. i 2021. nepovoljno utjecati i slabiji rast nominalnog dohotka i postupno jačanje inflacije. Doprinos bruto nadnica i plaća rastu nominalnog raspoloživog dohotka u 2019. i 2020. trebao bi se donekle smanjiti, i to zbog slabijeg rasta zaposlenosti, te u 2021. ostati uglavnom nepromijenjen. Predviđa se da će se osobni dohodak iz drugih izvora umjereno povećavati tijekom projekcijskog razdoblja, uglavnom u skladu s kretanjem dobiti (mjerenom bruto operativnim viškom). Doprinos neto fiskalnih transfera, koji je od 2010. bio negativan, trebao bi ponovno postati pozitivan u 2019. zbog smanjenja izravnog oporezivanja zajedno s povećanjem transfera kućanstvima. Očekuje se da će u 2020. i 2021. biti uglavnom neutralan u uvjetima manjih transfera kućanstvima i postupnog povećanja prihoda od izravnog oporezivanja.

Predviđa se da će osobna potrošnja tijekom projekcijskog razdoblja biti postojana. Procjenjuje se da se ubrzala u prvom tromjesečju 2019. zahvaljujući snažnom rastu realnog raspoloživog dohotka. I dalje razmjerno povoljni pokazatelji pouzdanja potrošača, očekivana poboljšanja na tržištu rada i rast realnih plaća po zaposlenom upućuju na snažniji rast potrošnje u sljedećih nekoliko tromjesečja, čemu će pridonijeti i povoljan utjecaj fiskalnog popuštanja u određenim državama. Nakon toga se pretpostavlja da će na privatnu potrošnju nepovoljno djelovati očekivano postupno usporavanje rasta zaposlenosti i neutralniji fiskalni transferi.

Rast osobne potrošnje trebali bi podupirati povoljni uvjeti financiranja i rast neto bogatstva kućanstava. Tijekom projekcijskog razdoblja predviđa se umjereno povećanje nominalnih aktivnih kamatnih stopa banaka koje će ostati na niskim razinama. Utjecaj rasta aktivnih kamatnih stopa banaka na plaćanje bruto iznosa kamata trebao bi biti ograničen zbog dugoročnog dospijeća duga kućanstava i relativno malog udjela duga kućanstava s promjenjivom kamatnom stopom. Stoga bi plaćanja bruto iznosa kamata trebala ostati na niskim razinama te i dalje podupirati osobnu potrošnju. Istodobno se očekuje malo povećanje bruto kamatnih prihoda, uglavnom zbog kontinuiranog prikupljanja kamatonosne imovine. Osim toga, predviđa se dodatni rast neto bogatstva koji potiču daljnji snažni valorizacijski dobitci od ulaganja u nekretnine. Zajedno s napretkom postignutim u razduživanju, sve veće neto bogatstvo trebalo bi podupirati potrošnju.

Očekuje se nastavak rasta ulaganja u stambene nekretnine, ali umjerenijim tempom. Nepoljuljano povjerenje u građevinski sektor i porast broja građevinskih dozvola upućuju na daljnji rast ulaganja u stambene nekretnine u sljedećih nekoliko tromjesečja. Ipak, očekuje se slabljenje zamaha na koje upućuju nedavne ankete, iz kojih je vidljivo da se udio kućanstava koja planiraju obnovu stambenog prostora u sljedećoj godini smanjio. Umjereniji rast mogao bi biti posljedica sve jačeg utjecaja ograničenosti kapaciteta u građevinskom sektoru i nepovoljnih demografskih kretanja u nekim državama.

Tijekom projekcijskog razdoblja očekuje se povećanje poslovnih ulaganja, ali prilično slabim tempom. Procjenjuje se da je u prvom tromjesečju 2019. došlo do usporavanja poslovnih ulaganja, koja bi i tijekom godine trebala ostati prilično slaba, zbog relativne slabosti globalne trgovine i stalne zabrinutosti povezane s globalnim trgovinskim politikama, nepostizanjem sporazuma prije izlaska Ujedinjene Kraljevine i „grubim prizemljenjem” u Kini. No ipak, poslovna ulaganja u europodručju trebalo bi općenito i dalje podupirati više povoljnih temeljnih uvjeta. Prvo, iskorištenost kapaciteta i dalje premašuje svoj dugoročni prosjek, a neuobičajeno velik udio poduzeća u prerađivačkoj industriji navodi manjak opreme kao čimbenik koji ograničava proizvodnju. Drugo, uvjeti financiranja tijekom projekcijskog razdoblja trebali bi ostati povoljni. Treće, očekuje se povećanje dobiti koje dodatno povećava znatan višak likvidne imovine poduzeća stvoren u posljednjih nekoliko godina. Naposljetku, poduzeća bi mogla povećati ulaganja kako bi nadomjestila ograničenja na strani ponude povezana s radnom snagom.

Predviđa se da će rast izvoza u države izvan europodručja tijekom 2019. biti slab, ali će se oporaviti u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja, što je uglavnom u skladu s kretanjem inozemne potražnje. Poslije niskih stopa rasta i gubitaka tržišnih udjela u prvim trima tromjesečjima 2018. rast izvoza u države izvan europodručja bio je iznenađujuće snažan u posljednjem tromjesečju 2018. premašivši inozemnu potražnju. Budući da su snažan izvoz u četvrtom tromjesečju prošle godine u određenoj mjeri prouzročili idiosinkrastični čimbenici te da su kratkoročni pokazatelji i dalje slabi, predviđa se da će izvoz u države izvan europodručja u prvoj polovici 2019. oslabjeti i rasti po stopi nižoj od stope rasta inozemne potražnje u nepovoljnom međunarodnom okružju u kojem vlada dugotrajna globalna neizvjesnost. Potom bi se, u srednjoročnom razdoblju, izvoz u države izvan europodručja trebao oporaviti i rasti uglavnom u skladu s kretanjem inozemne potražnje. Iako bi određena povećanja cjenovne konkurentnosti pridonijela snažnijem povećanju udjela na izvoznom tržištu, neutraliziraju ih učinci trgovinske neizvjesnosti jer su u izvozu europodručja pretežno zastupljeni proizvodi povezani s ulaganjima, koji su posebno podložni negativnim učincima neizvjesnosti povezane s trgovinskom politikom. Očekuje se da će u kratkoročnom razdoblju oslabjeti i rast uvoza iz država izvan europodručja kako zbog kretanja samog izvoza tako i zbog slabe dinamike ulaganja i aktivnosti u nekim državama europodručja. Potom bi uvoz iz država izvan europodručja trebao rasti uglavnom u skladu s kretanjem ukupne potražnje (domaća potražnja uvećana za izvoz). Općenito gledajući, očekuje se da će doprinos neto trgovine rastu realnog BDP‑a postati negativan do kraja 2019. i biti neutralan od 2020. nadalje.

Predviđa se da će rast zaposlenosti u kratkoročnom razdoblju biti slab, djelomično zbog privremenih čimbenika, ali i kasnije tijekom projekcijskog razdoblja zbog učinka ograničene ponude radne snage. Rast zaposlenosti trebao bi se smanjiti u 2019. i ponovno umjereno povećati u 2020. Pad stope rasta zaposlenosti, koji se očekuje tijekom 2019., uglavnom je kasni odgovor na slabu gospodarsku aktivnost u nekim državama. Očekuje se da će rast zaposlenosti u 2020. malo porasti, čemu će pridonijeti snažnija aktivnost. Rast zaposlenosti trebao bi se ponovno smanjiti 2021. jer će daljnji rast ograničiti ograničena ponuda radne snage, a očekuje se i da će potražnja za radnom snagom postati umjerenija u skladu s usporavanjem gospodarske aktivnosti.

Rast radne snage trebao bi postati umjereniji tijekom projekcijskog razdoblja. Očekuje se da će radna snaga i dalje rasti zbog predviđenog neto useljavanja radnika, očekivane integracije izbjeglica i kontinuiranog rasta stope udjela radne snage u ukupnom stanovništvu. Međutim, ti će čimbenici tijekom projekcijskog razdoblja postupno oslabjeti, pa se očekuje jačanje nepovoljnog utjecaja starenja stanovništva na rast radne snage jer je broj starijih radnika koji izlaze iz radne snage veći od broja mladih radnika koji joj se priključuju.

Očekuje se da će se stopa nezaposlenosti u 2021. smanjiti na 7,3 %. U prvom tromjesečju 2019. stopa nezaposlenosti smanjila se na 7,8 %, što je njezina najniža razina zabilježena od trećeg tromjesečja 2008. Očekuje se da se stopa nezaposlenosti uglavnom neće mijenjati i da će biti na sadašnjoj razini tijekom 2019. te da će se poslije smanjiti. Predviđa se da će se broj nezaposlenih do kraja projekcijskog razdoblja smanjiti za oko 0,8 milijuna na 12,9 milijuna, što će i dalje biti malo više od najmanjeg broja zabilježenog u razdoblju prije krize (12,2 milijuna). Premda se očekuje da će se stopa nezaposlenosti smanjiti u većini država, predviđa se i da će se stope nezaposlenosti ipak znatno razlikovati među pojedinačnim državama.

Predviđa se oporavak rasta produktivnosti rada tijekom projekcijskog razdoblja. Nakon snažnog zamaha u 2017. rast produktivnosti rada po radniku u 2018. se smanjio zbog neočekivanog slabljenja gospodarske aktivnosti. Tromjesečne stope rasta produktivnosti trebale bi umjereno rasti tijekom 2019. usporedno s ponovnim ubrzavanjem gospodarskog rasta. U srednjoročnom razdoblju stopa rasta produktivnosti rada trebala bi biti malo niža od prosječne stope u razdoblju prije krize (1,0 %^[4]).

U odnosu na projekcije iz ožujka 2019. rast realnog BDP‑a revidiran je naviše za 2019., dok je za 2020. i 2021. revidiran naniže. Iznenađujuće snažan rast u prvom tromjesečju 2019. uvelike premašuje revizije naniže za ostatak godine zbog (a) slabljenja privremenih čimbenika koji su poticali rast u prvom tromjesečju, (b) slabijeg raspoloženja i revizija naniže inozemne potražnje koje uglavnom proizlaze iz dugotrajne globalne neizvjesnosti povezane s politikama (npr. Brexit i trgovinski sporovi) i (c) dugotrajne neizvjesnosti povezane s politikama u Italiji. Te revizije naniže izgleda za kratkoročno razdoblje upućuju na slabiji učinak prijenosa u 2020. Srednjoročni izgledi samo su neznatno revidirani naniže.

2 Cijene i troškovi

Očekuje se da će inflacija mjerena HIPC-om 2019. prosječno iznositi 1,3 % te da će se povećati na 1,6 % u 2021. (vidi Grafikon 2.). Smanjenje ukupne inflacije u 2019. uglavnom se može objasniti znatnim smanjenjem inflacije cijena energije iz HIPC-a zbog negativnih baznih učinaka te blagim padom cijena sirove nafte u eurima. Očekuje se da će cijene energije iz HIPC-a u 2020. i 2021. rasti po nižim stopama, djelomično u skladu s blagim padom krivulje terminskih cijena nafte. Poslije smanjenja zbog usporavanja rasta cijena prehrambenih sirovina u kratkoročnom razdoblju, stope inflacije hrane iz HIPC-a trebale bi se kretati oko 2 %. Inflacija mjerena HIPC-om bez energije i hrane postupno će rasti od kraja 2019. te u 2021. dosegnuti 1,6 %. Očekuje se da će jačem rastu inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane pridonijeti postupniji, ali kontinuirani gospodarski oporavak. Osim toga, pooštravanje uvjeta na tržištima rada i dalje će podupirati rast plaća, dok bi se jedinična dobit trebala oporavljati kako se ponovno bude ubrzavala gospodarska aktivnost i kako se prošla povećanja troškova rada budu prenosila na cijene. Zbog toga bi trebali porasti domaći cjenovni pritisci. Rastu inflacije mjerene HIPC‑om bez energije i hrane trebale bi pridonijeti sve više cijene sirovina bez energije.

Predviđa se da će se rast naknada po zaposlenom povećati s 2,2 % u 2018. na 2,5 % u 2021., kako se uvjeti na tržištu rada budu nastavili pooštravati. Istodobno, nakon porasta jediničnih troškova rada u 2018. u uvjetima cikličnog usporavanja produktivnosti i jednokratnih čimbenika koji su utjecali na naknadu po zaposlenom, očekuje se da će se rast jediničnih troškova rada malo usporiti tijekom projekcijskog razdoblja kako bude jačao rast produktivnosti, ali će biti na višim razinama nego u posljednjih nekoliko godina. Predviđeno pooštravanje uvjeta na tržištu rada u nekim dijelovima europodručja glavni je pokretač rasta plaća. Osim cikličnog zamaha može se očekivati da će i povećanje ukupne inflacije u posljednje dvije godine također pridonijeti povećanju rasta nominalnih plaća u državama europodručja u kojima se u postupku određivanja plaća uzimaju u obzir elementi indeksacije i drugi elementi u vezi s proteklim razdobljima. Neke su države uvele i povećanja minimalnih plaća koja bi se mogla prenijeti na distribuciju plaća.

Očekuje se da će kretanje profitnih marži tijekom projekcijskog razdoblja biti povoljnije u odnosu na 2018. Profitne marže smanjile su se u proteklih nekoliko tromjesečja zbog naglog povećanja jediničnih troškova rada i prošlih povećanja cijena nafte koja su negativno utjecala na uvjete razmjene. Ti čimbenici koji utječu na smanjenje trebali bi slabjeti kako se gospodarski rast bude ubrzavao i kako se uvjeti razmjene, prema očekivanjima, budu poboljšavali (vidi Okvir 3.).

U 2019. se očekuje smanjenje vanjskih cjenovnih pritisaka te njihovo umjereno jačanje u preostalom dijelu projekcijskog razdoblja. Predviđa se da će se godišnja stopa rasta uvoznog deflatora u 2019. smanjiti u odnosu na 2018. te da će nakon toga blago rasti. Takvo kretanje snažno je određeno kretanjem cijena nafte, zbog kojeg su uvozne cijene porasle u 2018. i zbog kojeg će se one smanjiti u 2019. Istodobno se pretpostavlja da će rast cijena sirovina bez nafte i temeljni globalni cjenovni pritisci pridonijeti, premda umjerenije, inflaciji uvoznih cijena.

U odnosu na projekcije iz ožujka 2019. inflacija mjerena HIPC‑om revidirana je naviše za 2019. i naniže za 2020. Revizije se uglavnom mogu objasniti komponentom energije, koja je revidirana znatno naviše za 2019. zbog snažnijeg rasta cijena nafte i naniže za 2020. zbog naglašenijeg pada krivulje terminskih cijena nafte. Osim toga, inflacija mjerena HIPC‑om bez energije i hrane revidirana je neznatno naniže za kratkoročno razdoblje, uglavnom zbog slabijih ostvarenja.

3 Fiskalni izgledi

Ocjenjuje se da je karakter ukupne fiskalne politike u europodručju blago ekspanzivan tijekom cijelog projekcijskog razdoblja. Karakter fiskalne politike mjeri se promjenom ciklički prilagođenog primarnog salda bez državne potpore financijskom sektoru. Predviđa se da će fiskalna politika, koja je bila neutralna u 2018., postati blago ekspanzivna u 2019. uglavnom zbog smanjenja izravnih poreza te povećanja javne potrošnje u nekim državama. U 2020. će glavni doprinos očekivanom dodatnom popuštanju fiskalne politike dati daljnja smanjenja izravnih poreza i doprinosa za socijalno osiguranje te veći transferi. Dodatno blago popuštanje u 2021. uglavnom je povezano s rastom rashoda i smanjenjem izravnih poreza u nekim državama.

Predviđa se da će se proračunski saldo europodručja pogoršati u 2019. i u sljedećim godinama ostati uglavnom nepromijenjen, dok će se omjer duga i BDP‑a i dalje smanjivati. Povećanje manjka proračuna opće države uzrokuje pogoršanje ciklički prilagođenog primarnog salda zbog očekivane ekspanzivne fiskalne politike. Djelomično ga nadomješta neznatan pad kamatnih rashoda, koji proizlazi iz zamjene starog, skupog duga novim dužničkim izdanjima s nižim kamatnim stopama. Smanjenje omjera državnog duga i BDP‑a podupiru sve povoljnija razlika između kamatnih stopa i stopa rasta te postojano pozitivna primarna salda, premda se ona s vremenom smanjuju.

Izgledi za manjak u europodručju neznatno su se poboljšali u odnosu na projekcije iz ožujka 2019. Proračunski manjak neznatno je manji zbog fiskalne politike koja je malo manje ekspanzivna u odnosu na projekcije iz ožujka 2019., pri čemu to ne mijenja opću sliku blago ekspanzivne fiskalne politike. Projekcija omjera duga i BDP‑a ostaje uglavnom nepromijenjena jer je revizija manjka neznatna.