(1)

Europska središnja banka (ESB) primijenila je Uredbu (EZ) br. 2157/1999 Europske središnje banke (ESB/1999/4) (2) za izricanje sankcija u svojim raznim područjima nadležnosti, uključujući naročito provođenje monetarne politike Unije, funkcioniranje platnih sustava i prikupljanje statističkih podataka.

(2)

Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 (3) ovlašćuje ESB da izriče administrativne novčane kazne i sankcije kreditnim institucijama koje nadzire kada te institucije prekrše zahtjev prema izravno primjenjivom pravu Unije, te da izriče sankcije u slučaju povrede uredbi ili odluka ESB-a.

(3)

ESB je donio Uredbu (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/17) (4) radi pobližeg određivanja postupaka kojima se uređuje izvršavanje nadzornih zadaća od strane ESB-a, nacionalnih nadležnih tijela i nacionalnih imenovanih tijela u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013. Uredba (EU) br. 468/2014 (ESB/2014/17) sadrži odredbe o postupku za izricanje administrativnih kazni od strane ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela u području nadzora.

(4)

Radi uspostavljanja dosljednog sustava za izricanje sankcija od strane ESB-a u izvršavanju njegovih nadzornih zadaća u skladu s Uredbom (EU) br. 1024/2013 i Uredbom (EU) br. 468/2014 (ESB/2014/17), ESB je donio Preporuku ESB/2014/19 (5).

(5)

Uredbu (EZ) br. 2157/1999 potrebno je pojasniti u smislu da se primjenjuje samo na izricanje sankcija od strane ESB-a u izvršavanje njegovih zadaća središnje banke koje nisu nadzorne zadaće, dok se Uredba (EU) br. 468/2014 (ESB/2014/17) primjenjuje na izricanje administrativnih kazni od strane ESB-a kod izvršavanja njegovih nadzornih zadaća.

(6)

Prilikom pobližeg određivanja postupovnih pravila koja se primjenjuju na pokretanje i provođenje postupka radi utvrđivanja povrede utvrđenog Uredbom (EZ) br. 2532/98, ESB bi trebao uzeti u obzir stupanj ozbiljnosti predviđene sankcije.

(7)

Uredbu (EZ) br. 2157/1999 potrebno je stoga izmijeniti na odgovarajući način,

1.

Nakon članka 1. umeće se novi članak 1.a:

„Članak 1.a

Opseg

Ova se Uredba primjenjuje samo na sankcije koje ESB može izreći u izvršavanju svojih zadaća središnje banke koje nisu nadzorne zadaće. Ova se Uredba ne primjenjuje na administrativne kazne koje ESB može izreći u izvršavanju svojih nadzornih zadaća.”

2.

Nakon članka 1.a umeće se novi članak 1.b:

„Članak 1.b

Neovisna istražna jedinica

1.   Za potrebe donošenja odluke o pokretanju postupka radi utvrđivanja povrede u skladu s člankom 2. i izvršavanju ovlasti utvrđenih u članku 3., ESB osniva internu neovisnu istražnu jedinicu (dalje u tekstu ‚istražna jedinica’) koja se sastoji od službenika nadležnih za istragu koji obavljaju svoje istražne funkcije neovisno o Izvršnom odboru i Upravnom vijeću i ne sudjeluju u raspravama Izvršnog odbora i Upravnog vijeća.

2.   Kada ESB ima razloga sumnjati da je počinjena jedna ili više povreda ili da je u tijeku počinjenje jedne ili više povreda, predmet se upućuje Izvršnom odboru.

3.   Kada Izvršni odbor smatra da primjenjiva sankcija može prijeći prag utvrđen u članku 10. stavku 1., pojednostavnjeni postupak utvrđen u članku 10. se ne primjenjuje, a Izvršni odbor upućuje predmet istražnoj jedinici. Istražna jedinica donosi odluku o tome da li pokrenuti postupak radi utvrđivanja povrede ili ne.

4.   Bilo kakvo upućivanje na ESB u člancima 2. do 4., članku 5. stavcima 1. do 3. i članku 6. smatrat će se upućivanjem na istražnu jedinicu ESB-a, ili upućivanjem na Izvršni odbor kada se primjenjuje pojednostavnjeni postupak sukladno članku 10.

5.   Odredbe ovog članka ne dovode u pitanje nadležnost nadležne nacionalne središnje banke za pokretanje postupka radi utvrđivanja povrede i provođenje istrage u skladu s ovom Uredbom.”

3.

U članku 2., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Protiv istog poduzetnika ne smije se, na temelju istih činjenica, pokrenuti više od jednog postupka radi utvrđivanja povrede. U tu svrhu, ESB ili nadležna nacionalna središnja banka ne smije donijeti nikakvu odluku o pokretanju postupka radi utvrđivanja povrede sve dok se nisu međusobno obavijestili i savjetovali o tome.”

4.

U članku 2., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   ESB ili nadležna nacionalna središnja banka, ovisno o slučaju, ovlašteni su na zahtjev pružati si međusobno pomoć i surađivati u provođenju postupka radi utvrđivanja povrede, a posebno prenositi sve informacije koje se mogu smatrati značajnim.”

5.

Nakon članka 7. umeće se novi članak 7.a:

„Članak 7.a

Podnošenje prijedloga Izvršnom odboru

1.   Ako istražna jedinica ili, ovisno o slučaju, nadležna nacionalna središnja banka, nakon okončanja postupka radi utvrđivanja povrede, smatra da je potrebno izricanje sankcije dotičnom poduzetniku, tada podnosi prijedlog Izvršnom odboru, u kojem utvrđuje da je dotični poduzetnik počinio povredu, te određuje iznos sankcije koja se treba izreći.

2.   Istražna jedinica ili, ovisno o slučaju, nadležna nacionalna središnja banka, temelji svoj prijedlog samo na činjenicama i prigovorima o kojima se dotični poduzetnik imao mogućnost očitovati.

3.   Ako Izvršni odbor smatra da je spis koji je dostavila izvještajna jedinica ili, ovisno o slučaju, nadležna nacionalna središnja banka, nepotpun, može vratiti spis istražnoj jedinici ili nacionalnoj središnjoj banci, zajedno s obrazloženim zahtjevom za dodatnim informacijama.

4.   Ako je Izvršni odbor, na temelju potpunog spisa, suglasan s prijedlogom istražne jedinice ili ovisno o slučaju, nadležne nacionalne središnje banke, za izricanje sankcije dotičnom poduzetniku, donosi odluku u skladu s prijedlogom koji je podnijela istražna jedinica ili nadležna nacionalna središnja banka.

5.   Ako Izvršni odbor, na temelju potpunog spisa, smatra da činjenice opisane u prijedlogu istražne jedinice ili, ovisno o slučaju, nadležne nacionalne središnje banke, ne predstavljaju dostatan dokaz o povredi, Izvršni odbor može donijeti odluku kojom okončava postupak.

6.   Ako je Izvršni odbor, na temelju potpunog spisa, suglasan da je dotični poduzetnik počinio povredu, kako je utvrđeno u prijedlogu istražne jedinice ili, ovisno o slučaju, nadležne nacionalne središnje banke, ali nije suglasan s predloženom sankcijom, tada donosi odluku kojom određuje sankciju koju smatra primjerenom.

7.   Ako Izvršni odbor, na temelju potpunog spisa, nije suglasan s prijedlogom istražne jedinice ili, ovisno o slučaju, nadležne nacionalne središnje banke, nego zaključi da je počinjena drugačija povreda od strane dotičnog poduzetnika, ili da postoji drugačija činjenična osnova za prijedlog istražne jedinice ili, ovisno o slučaju, nadležne nacionalne središnje banke, obavještava dotičnog poduzetnika u pisanom obliku o svojem nalazu i o prigovorima protiv dotičnog poduzetnika.

8.   Izvršni odbor donosi odluku kojom utvrđuje je li dotični poduzetnik počinio povredu te određuje sankciju koja se treba izreći, ako je potrebno. Odluke koje donosi Izvršni odbor utemeljene su samo na činjenicama i prigovorima o kojima se dotični poduzetnik imao mogućnost očitovati.”